Put pronalaska punjivih litij-ionskih baterija ispunjen je znanstvenim izazovima i tehnološkim otkrićima. Prva punjiva litij-ionska baterija pojavila se 1972. godine, a uspješno ju je razvio američki znanstvenik Stanley Whittingham u Exxonu.
Ova baterija koristila je titanijev disulfid kao katodu, metalni litij kao anodu i koristila tekuće elektrolite, omogućujući interkalaciju i deinterkalaciju litijevih iona, čime se ostvaruju funkcije punjenja i pražnjenja baterije. Međutim, ograničena tadašnjim tehnološkim ograničenjima i nejasnim zahtjevima tržišta, ova baterija nije uspjela postići široku prihvaćenost. Nakon toga, znanstvenici iz cijelog svijeta produbili su istraživanje tehnologije punjivih litij-ionskih baterija. Naime, britanski znanstvenik John B. Goodenough napravio je značajan napredak ranih 1980-ih razvivši bateriju s litij kobalt oksidom kao katodnim materijalom, značajno povećavajući napon i performanse baterije. Na temelju ovog temelja, japanski znanstvenik Akira Yoshino dodatno je poboljšao stabilnost i sigurnost baterije zamjenom anodnog materijala materijalima na bazi ugljika dobivenim iz petrol koksa.
Naposljetku, korporacija Sony bila je ta koja je 1991. promovirala komercijalizaciju punjivih litij-ionskih baterija, koje su kasnije široko prihvaćene u prijenosnim elektroničkim uređajima kao što su kamkorderi i mobilni telefoni, revolucionirajući način života ljudi. Može se reći da je izum punjivih litij-ionskih baterija dokaz zajedničkih napora znanstvenika iz više zemalja.